Vinkovci - Okupili smo se oko petnaest sati na parkiralištu kraj Bosuta.

Lijepo je bilo vidjeti toliko puno ljudi s klupskim obilježjima.

Razne generacije, izmješane, od onih najmlađih kojima je ovo bilo možda i jedno od prvih gostovanja, do onih prekaljenih veterana koji imaju za sobom već kilometre i kilometre.

I naravno, bio je tu i mali Stjepan sa ocem i bratom, tako da sam se odmah odlučio za njihovo društvo.

Tako sam i dospio u bus ‘za maloljetnike’. Htio sam fotkati taj natpis da se mogu poslije folirati, ali nisam to odmah učinio, a kasnije ga je netko potrgao i bacio.

Vjerojatno netko tko se stidi što je maloljetan, za razliku od nas koji bi to rado bili!

A ja na neki način i spadam u ‘bus za maloljetnike’, jer ipak pišem ponešto za djecu i mlade, pa se tako i osjećam.

Bilo mi je jasno da ćemo kasniti s polaskom, jer su to stare fore osiguranja, kako bismo došli što kasnije.

Konačno smo dočekali i polazak te je put prošao u sveopćem veselju, uz pjesmu i zezanciju.

Alkohola, naravno, nije bilo, jer ipak je ovo bio maloljetnički bus.

Ni pušenja, naravno, nije bilo jer to se u autobusima ne smije, pogotovo maloljetničkim, ali je neka žar ipak nekim čudom dospijela do moje kapuljače tako da sam se u jednom trnutku zapalio, ali bukvalno!

Eto neke koristi i od toga što sam ćelav, jer da nisam vjerojatno bih tada postao samo što bih onda imao i crvene fleke po glavi. Ovako ipak ostajem samo ćelav.

Stjepan je odlično podnio putovanje i nikako nije htio, u razgovoru, pristati na bod. Za njega uvijek postoji samo pobjeda.

U nekim davnim vremenima se ‘kraljevstvo mijenjalo za konja’ a kod nas u busu se sve mijenjalo za praznu plastičnu bocu, a na cijeni je bila i do pola prazna, ili puna (kako već hoćete) dok je u povratku najtraženiji ‘artikal’ bila voda.

Stvarno mi nije jasno zašto!

Nismo imali prilike niti u odlasku, a niti u povratku bilo što kupiti, jer smo stajanja, sasvim slučajno, imali baš na odmorištima gdje osim zelene trave ništa drugo nije bilo.

Ali sam siguran da od sada više na tim odmorištima neće biti ni zelene trave. Pri tom ne mislim da će to biti zbog skorog dolaska zime.

U prijestolnici sam se osjećao kao predsjednik, jer su nas toliko pazili da sam bio baš iznenađen. Na sve strane je sve bljeskalo od rotacijskih lampi kao da dolazi, u najmanu ruku, neki bitan svjetski političar.

S druge strane, dobar je bio osjećaj kada vidiš da te respektiraju i shvaćaju jako ozbiljno. A navijačka skupina iz Vinkovaca to sasvim sigurno i je.

Dokazali su to već do sada nebrojeno puta, prateći Cibaliju ali i reprezentaciju.

Malo je bilo skupina koje su bile, recimo, u Kazahstanu, a ja sam baš nekako bio ponosan kada sam tamo vidio transparent Vinkovci.

Svaka čast!

Na samoj tribini je sve bilo fantastično. Toliko fantastično da su najiskusniji dečki komentirali kako je ovo sasvim sigurno jedno od najboljih gostovanja ikada.

U sve se uklopila i dobra Cibalia koja je ne terenu dala sve od sebe i sasvim zasluženo uzela bod trenutno prvom na tablici HNL-a.

Obzirom da je sve to tako, tko sam ja, da ove moje skromne riječi sve to opišu, stoga ću se dalje voditi onom starom i provjerenom narodnom izrekom da ‘slika govori tisuću riječi’!