Vinkovci - Konačno je promovirana i moja osma knjiga Ljubav koja ne može proć’. Ali možda i bolje što smo sačekali sa svim, jer se dobro uklapa u ovu proslavu 90 godina našeg kluba.

Dolazi nam i reprezentacija 14.11., a glavna proslava će biti 11.12. u dvorani Lenije ali o svemu kada se sve skupa primakne.

Moram se do neba zahvaliti svim mojim prijateljima, rodbini, Ultrasima, čelnim ljudima i igračima HNK Cibalije koji su došli u tako velikom broju i učinili da promocija bude onako veličanstvena kakva je i bila.

Isto tako se moram pohvaliti ali i zahvaliti klubu za poklon, jer sam dobio trenutno aktualni dres koji nemam u svojoj kolekciji a koji mi je jedan od najljepših do sada.

Za sada su reakcije na knjigu odlične, jer mi se jako puno ljudi javlja i kažu kako im se sviđa. Doduše, možda se oni kojima se ne sviđa ne javljaju pa zato i imam krivi dojam. Ali godi mom egu svakako!

Jako me razveselio Šinko, koji mi se javio isto veče negdje oko ponoći da mi kaže kako mu je knjiga odlična (uz njegovo nezaobilazno – sjaaaaajnoooo!) i kako ju je pročitao odmah poslije predstavljanja i to bez ispuštanja iz ruku.

Dakle, žrtvovao je izlazak u grad, komade, te sve blagodati koje pruža noć u Vinkovcima i proveo veče uz moje rečenice. Hvala ti legendo!

Moram samo još nekoliko rečenica o knjizi.

Molim sve da mi ne zamjere ako sam nekoga izistavio, a jesam sigurno, jer je to neminovno kod ovakvih uradaka kada se izmišljena priča stavlja u stvarno vrijeme i među stvarne događaje.

Dakle, ovo nije ni povijesna a ni dokumentarna knjiga, iako ima svega pomalo, ovo je roman za mlade i tako ga prvenstveno i treba doživljavati.

Cibalia je pregazila Međimurje sa 3:0 a komentari su uglavnom bili kako i nismo baš nešto igrali.

Nisamo baš nešto igrali ali smo pobjedili sa 3:0!??

Postajemo li mi to prezahtjevni? Ako da, to je zapravo dobro jer svoj klub počinjemo doživljavati kao veliki što on ustvari i jeste.

To je možda po onoj čuvenoj Lipijevoj: veliki klubovi pobjeđuju i onda kada ne igraju najbolje.

U svakom slučaju rutinska tri boda, predivni golovi, sjajno navijanje i možda samo poziv svima da izađu iz svojih toplih soba i dođu na stadion jer doživljaj pred TV-om nikada nije kao onaj na tribini.

Posebno me razveselilo skandiranje od strane Ultrasa nekim novim ‘herojima’ naše Cibalije.

Ponosan sam jer smo u Vinkovcima uvijek znali cijenti igrače koji znaju igrati nogomet a uz to se i bore do zadnjeg atoma snage za svoj i naš klub.

A šećer za kraj, naime konačno je i javno promovirano, iako već dugo u tragovima, novo krilo Ultrasa pod nazivom “Ultras ženturače”!

Radi se o ženskom dijelu Ultrasa koje isto tako prate Cibaliju ali i repku rame uz rame sa svojim muškim kolegama.

To su cure koje rađe odu na stadion nego da se slikaju po nekim lokalnim kafićima očekujući hoće li im netko uletjeti to veče ili ne.

One su te koje biraju!

Ne bih želio o imenima jer još uvijek nisam upoznat s njihovom hijerarhijom, iako mi je ponešto jasno gledajući onako sa strane.

Radi se o prelijepim curama koje su prihvatile zezanciju navijačke skupine Ultras, te shodno tome sebi i dale takvo ime.

Imaju i svoje majice (koju bih rado volio imati samo da se zna iako nikako ne spadam u to krilo) ali od subote i svoj fenomenalni transparent koji krasi našu istočnu tribinu.

Svaka čast i kapa dolje cure!

U svakom slučaju, predivna Cibalijina jesen se nastavlja!