Vinkovci - Cibalia je ponovno protutnjala prijestolnicom, zajedno sa svojim navijačima.

Da je bilo prije dva tjedna samo malo sreće pred kraj, bilo bi to šest bodova iz glavnog grada u samo četrnaest dana. Ali i sa četiri se nimalo ne bunimo.

U zadnje vrijeme kao da smo se pretplatili na rezultat 3:0 i, naravno, nemamo ništa protiv toga.

I opet čujem komentar kako i nismo baš igrali nešto posebno. Opet nismo igrali baš nešto, i opet 3:0!?

Stvarno smo konačno tamo gdje nam je i mjesto, a to je vrh tablice, a ove godine i sami vrh.

Jako me ljuti kada ljudi komentiraju kako je dobro da smo drugi, jer ovima prvima nitko ništa ne može.

Osobno sam uvjeren kako smo mi zreli i za prvaka, bez obzira na sve silne novce koje je akumulirao taj naš ‘nedodirljivi, pretplaćeni’ prvak.

Apsolutno nije navijački, a ni sportski bilo kome predati titulu unaprijed.

Ja sam stvarno, ali, zaista stvarno, uvjeren kako ćemo sigurno jednom biti prvaci!

Pa zašto to ne bi bilo baš ove godine!?

Posebno mi je žao što nisam mogao i ovoga puta biti putnik u navijačkom busu za prijestolnicu, taman mi izgorila majica do kraja, ali spriječile su me objektivne okolnosti.

No, naravno da sam bio na izravnoj vezi s ekipom i znam da je navijanje bilo sjajno.

A transparent “ Ultras ženturače” je doživio i svoje prvo gostovanje što me iskreno raduje.

Čak se i vidio na TV-u u onih nekoliko sekundi koliko smo dobili medijskog prostora.

Još jednom sve čestitke i pohvale curama! Vi ste ponos našeg grada!

Vjerojatno nas ne bi ni malo prikazali da nismo zabili golove. Ali mi zato zabijamo, a za prikazivanje nas baš i briga!

A ni kasnije baš gosti u emisiji nisu bili voljni pričati o Cibaliji, čak ni na insistiranje voditelja, nego su odmah promijenili temu i prebacili se na neke ‘veće hitove’ ove sezone.

To im ne zamjeram, neka im njihovih ‘hitova’ a nek’ mi i dalje ostanemo ovakva konstanta.

Konačno nam dolazi i reprezentacija.

Pričalo se i o tome na nacionalnoj televiziji ali niti jednom nitko nije spomenuo gdje se tekma igra, a kamoli kojim povodom. Ne želim da ispadne kako nekom brojim slova, ali meni je to zaista nevjerojatno. Logično bi mi bilo da se sve skupa reklamira što više. Ali, valjda nemamo svi istu logiku.

Prvi puta u povijesti A selekcija u Vinkovcima i to u čast Cibalijinih 90 godina.

Neću komentirati reprezentaciju, jer to i nije ‘moj posao’, niti ću se određivati o tome što mislim o aktualnom izborniku, ali nešto moram reći.

Zaista ne mogu vjerovati, da u ovoj utakmici, prijateljskoj, protiv Lihtenštajna, kada nam nedostaje toliko puno igrača, nije bilo niti jedno, jedino mjesto za nekog igrača Cibalije.

Kluba koji je drugi u HNL-u. Kluba koji je primio najmanje golova u ligi i zabio toliko da je među najboljima.

A istovremeno, ima mjesta za neke igrače iz kluba koji je nekad bio veliki, ali to trenutno niti blizu nije.

Ni u snu ne želim pomisliti kako to ima veze što su i klub i izbornik iz istog grada.

Uvijek je bilo nepisano pravilo da se u ovakvim utakmicama pozove barem jedan domaći igrač te da mu se da prigoda barem pet minuta, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog domaćih navijača.

Mi to ne tražimo, niti želimo, ali me zaista nitko ne može uvjeriti da trenutno nemamo niti jednog igrača koji je zaslužio obući “kockasti” dres.

Vjeruje se sumnjivim inozemnim veličinama, a s druge strane omalovažava i ne priznaje svoja domaća liga i onda očekuje kako će se neki igrač isprofilirati, a niti ne dobije priliku.

Mislim da sada u našoj Cibaliji ima barem pet igrača koji bez problema mogu zaigrati za repku.

Dapače, mislim da su to i zaslužili!

No tako je, kako je, nama jedino ostaje da se skupimo u što većem broju na stadionu i pokažemo svima kako se navija za nacionalnu selekciju.

I uopće ne sumnjam da će tako i biti, jer ako je ekipa iz Vinkovaca uspijela doći u sve krajeve svijeta zbog repke, koja je u ovom gradu svetinja, i učinila sve nas ponosnima kada smo vidijeli transparent Vinkovci na raznim stadionima, onda sam siguran kako će i cijeli ovaj kraj okupirati Lenije.

Jer ako nas nacionalna vrsta bude posjećivala i dalje ovim tempom, onda je slijedeća tekma 2099.

Ne zaboravite to!

PS: Mnogi me pitaju gdje mogu nabaviti knjigu: “Ljubav koja ne može proć’”, pa koristim ovu priliku da sve uputim u Udrugu navijača HNK Cibalije Ultras Vinkovci, Duga 56.

Velika mi je čast što se moja knjiga nalazi među Cibalijinim trofejima. Hvala svima!