Vinkovci - Konačno sam se na svom stadionu i na svom mjestu na svom stadionu osjećao kao svoj na svome.

Ne znam ni sam ‘di sam sad iskopao tu izjavu, ali mi je pasala za ovu rečenicu.

Inače je svojevremeno bila česta kod domaćih političara i meni je uvijek bila jako smiješna, jer ako se bukvalno shvati, može se svakako protumačiti.

Konačno na ‘zapadu – dolje’ u visini sjevernog šesnaesterca samo moja ekipa, bez, kako ih mi zovemo ‘vikend navijača’, a pri tome mislimo na one koji dolaze samo kada igraju dva ‘velika’ kluba naše lige.

I naravno, svi su se uslikali kad je bila repka.

Ali protiv Zadra, samo oni koji su tamo uvijek, neovisno tko igra.

Prava domaća atmosfera.

Odlična zezancija, navijanje i provokacije gostujuće klupe bez kojih se ne može.

Svi smo konstatirali kako je ovo ono što nam se najviše sviđa. Na to smo navikli.

Zezam se, naravno.

Žalosno je to!

Ljudi nikad manje a Cibalia nikad bolja.

Sjetim se kako smo često puta komentirali kako imamo publike i volimo nogomet iako nam je klub loš i često se zapitivali, što bi bilo kada bismo bili dobri i borili se za vrh.

I evo, dobili smo odgovor, ali ne onakav kakav smo željeli.

Ništa se nije promijenilo.

Oni koji dolaze, dolaze, a oni drugi valjda više vole toplu sobu, fotelju i TV.

Ali ništa ne može zamijeniti doživljaj veselja gola uživo. Ali valjda ljudi drugačije razmišljaju od mene.

Meni to nikako nije jasno, ali moja je greška što mislim kako svi moraju razmišljati kao ja. Ne moraju, naravno.

Jednostavno ne mogu ni pomisliti ne otići na utakmicu. Volio bih da mogu ići i na sva gostovanja, ali ipak mi obveze to ne dozvole, no zato mogu svaku domaću.

Žao mi je što nisam fotkao svoju ekipu sa zapada da ih možete svi vidjeti, ali sam zaboravio u navali emocija.

Malo mi i zamjeraju što pišem stalno o navijanju s istoka kao da ‘zapad’ niti ne postoji.

A itekako postoji!

I naš je doprinos isto vrlo bitan u cijeloj priči. Tu su ljudi koji stvarno i iskreno vole Cibaliju i daju sve od sebe.

I glas, i dlanove i živce.

A imamo i ‘tajni zadatak’ a to je podrivanje protivničke klupe, unošenje nemira u protivničke redove te provokacije koje nerijetko završe u najmanju ruku opominjanjem gostujućeg trenara od strane četvrtog suca a ponekad i isključivanjem.

Moram spomenuti i ekipu iz Novog Sela, koja je smještena na starom mjestu gdje su nekada bili najvjerniji.

Sakib i ekipa su si dali truda i napravili i majice Ultras Novo Selo te čvrsto drže sredinu ‘zapada’.

Brinu se i da gostujući navijači koji zalutaju na ovu stranu ne pretjeraju s provokacijama te im vrlo brzo objasne gdje su i kako se ovdje ponaša.

Zapad – gore također daje veliki doprinos i vrlo često započinju navijanje i uvijek prihvaća prozivke s istoka.

I oni su također vrlo uvjerljivi u objašnjavanju pravila ponašanja navijačima protivničkog kluba.

Cibalia je opet igrala k’o po pravilu. Loše prvo poluvrijeme i mora se reći kako smo imali puno sreće.

Zadar je fulao penal, promašio prazan gol a mi ‘anemični’ totalno.

Drugo poluvrijeme puno bolje i dva prekrasna gola. Ipak dovoljno za pobjedu.

Sportski bi komentatori rekli – rutinska pobjeda.

Mi koji smo to gledali emotivno znamo da to nije bilo niti blizu toga, ali nova tri boda su na kontu i još smo se više približili prvom na tablici HNL-a.

Možda malo opravdanje što je nedostajalo nekoliko ključnih igrača, ali zaista samo malo, jer Cibalia ima dovoljan broj igrača i svi bi trebali biti oni koji zaslužuju ‘sveti dres’.

A ‘istok’ sjajan.

Nikad malobrojniji, ali nikad glasniji.

Cijelo vrijeme su navijali po sitnoj i dosadnoj kišici koja ih je neumorno prala.

Na kraju svi sretni i zadovoljni i sjajan oproštaj od jesenskog dijela prvenstva na domaćem stadionu.

Navijači su zahvalili igračima pljeskom i skandiranjem a igrači navijačima uklizavanjem prema njima po blatnom terenu.

Ostaje jš samo da pobijedimo u Koprivnici te i više nego zasluženo budemo tamo gdje nam je i mjesto.

A to je jesenski viceprvaci!