Vinkovci - Vozio sam s ljetovanja prilično brzo kako bih stigao na početak utakmice s Rijekom, ostavio svoje kod kuće i s napola ispakiranim autom stigao pola sata prije početka. Za mene je to jako kasno, jer obično dođem bar sat, sat i pol ranije. A ako zakasnim kojim slučajem, iz bilo kojeg razloga, imam osjećaj kao da i nisam na tekmi.

Odmah iz auta, u prolazu kraj ulaza na zapadnu tribinu najdražeg mi stadiona na svijetu, ugledao sam nešto što me  oduševilo!

       Naime na ulazu je bila prilično velika gužva. Ljudi su naviknuli dolaziti zadnji tren i sad ih je ova zainteresiranost iznenadila. Prilazivši samom ulazu, s guštom sam stao iza ljudi koji su čekali ulazak i odmah se raspitao o igrama Cibalije koje sam propustio. Nekoliko stalnih posjetitelja zapadne tribine mi je odmah ukratko, s velikim oduševljenjem, ispričalo kako smo razbili Slavena, otimajući jedan drugome riječi iz usta.

        Naoružan tako optimizmom, dočepao sam se svog mjesta i svoje ekipe na zapadu – dolje u visini crte šesnaesterca sjevernog gola. Pozdravljanja, raspitivanja o onima koji su još na moru, nezaobilazni komentari i preslane sjemenke od kojih mi uvijek nateknu usne a jezik peče, uveli su me u prve minute utakmice.

        Jedva sam dočekao, treskavica me neka spopala od prevelikog uzbuđenja, a kad su Ultrasi na istoku razvili sjajnu koreografiju, ostao sam bez daha! Komentirali smo kako su nas razmazili i kako od njih stalno očekujemo nešto posebno!

        Evo, pokušao sam napraviti jedan idilični novi početak stare kolumne, kao u nekom romanu koji čim počnete čitati, znate kako će završiti  happy end-om! Nadamo se da će i ovaj za Cibaliju isto tako završiti. Mislim, naravno, na tekuće prvenstvo.

        Meni je utakmica bila odlična i Cibalia me oduševila iako su me moji iz ekipe uvjeravali kako je to ‘ništa’ prema igri protiv Slavena!
Dugo nisam vidio takvo izmjenjivanje kratkih dodavanja, probijanje gostujuće obrane, napade sa smislom, obranu koja ulijeva povjerenje, udarce izvana. Zakazala je samo realizacija, ali valjda će i to sjesti na svoje mjesto vremenom. Uglavnom, što bi rekli komentatori sportskih listova, ‘pobijedi se ne gleda u zube’! Pogotovo kad je plod odlične igre i više nego zaslužena.

        Potpuno zadovoljan s osmijehom na licu, napuštao sam stadion uz nezaobilazne komentare. Bilo mi je drago biti dio te mase, jer se još jednom pokazalo kako ljudi u Vinkovcima vole nogomet i da im je potrebito samo malo, odnosno, da Cibalia igra dobro i oni se odmah vrate na tribine, među nas ‘mazohiste’ koji smo tamo uvijek! Usput mi je jedan bivši nogometni sudac, također uz široki osmijeh u prolazu rekao: “Napiši ‘tamo’ da se nogomet vratio u Vinkovce”! Pa eto da mu ispunim želju a i sam istog mišljenja, evo pišem; nogomet se vratio u Vinkovce! 

PS: s Cibalijom uvijek mora biti neki ‘ps’.. ali neću sad’ o nekim ružnijim stranama. Nek’ ostane sve na ovoj idili!
Isto tako ima puno toga što se izdogađalo u međuvremenu od kad je ova kolumna ‘pauzirala’ pa ću o tome u hodu!

Transparent na utakmici protiv Rijeke

Koreografija sa iste utakmice