PRIČE SA ZAPADNE STRANE: ŽELJE I STVARNOST
 
 

Vinkovci - Kao što neki ljudi čitaju novine od zadnje prema prednjoj stranici, tako ću i ja ovu priču početi od kraja prema početku.

Nema mi većeg gušta, nego poslije Cibalijine pobjede, navečer sjesti pred TV i gledati utakmicu u direktnom prijenosu, pogotovo ako igra konkurent s juga.

Koliko god me ljuti, malo mi i inponira kad naši ‘čuveni’ komentatori kukaju i rade kalkulacije kako bi pod svaku cijenu ‘majstora s mora’ smjestili na drugo mjesto na tablici.

Još ovaj sad i nije toliko, koliko je zadnji puta kada sam gledao tekmu, a iskreno ni ne sjećam se više koju (toliko je bila zanimljiva), ‘veliki komentatorski sin’ ‘velikog komentatorskog tate’, gotovo pola utakmice računao, kako, eto pobijede ovu, i još jednu, i još jednu i eto ih na drugom mjestu.

Kao da mi ni ne igramo, i kao da nemamo nekih bodova prednosti.

Al’ dobro, ljudski je to. Često puta se želje i stvarnost razilaze.

I taman prođe ta utakmica rezultatski povoljno za Cibaliju, a van svih računica gore spomenutih, što mi je totalno popravilo već dobro raspoloženje, kad ono ‘šok’.

Prikažu reportažu s tekme protiv Lokomotive i na kraju njihov trener iskomentira kako nikako nisu mogli danas pobijediti u Vinkovcima, ali ne objasni na što misli.

Na reporterovo pitanje da li su mu suci krivi, on odgovori kako nema kometara.

Dakle, ja se slažem sa gospodinom protivničkim šefom struke.

Zaista nisu mogli pobijediti i to iz puno razloga.

Prvo zato što je Cibalia bila i više nego bolja.

Što je stvorila 5-6 ‘mrtvih’ zicera.

Što je cijelo vrijeme napadala, a što oni praktično nisu prelazili na našu polovicu i što su stvorili jednu jedinu priliku i to pred sam kraj utakmice.

To su stvarno vrlo bitni razlozi da ne možeš dobiti u Vinkovcima.

Ali to su vrlo bitni razlozi da ne možeš dobiti i bilo gdje drugdje.

Iz tog zaključujem kako problem ipak nije u Vinkovcima.

Ako je pak, dotični, mislio na suce, e njima se ne može ništa prigovoriti, jer nisu imali niti jednu bitnu grešku.

Penal je bio čist kao suza, što je kasnije potvrdila i snimka i ‘oko sokolovo’, za razliku od suđenja koje smo mi imali na utakmici protiv istog protivnika jesenas u prijestolnici.

Pored mene je stajao frend koji je bio na toj tekmi, i kaže da tako nešto nije dugo vidio. Pričao mi je kako su nas suci masakrirali i jednostavno nam nisu dali prijeći centar.

Uostalom to je i zadnja utakmica koju smo izgubili.

Baš čudno!?

U međuvremenu smo izgubili dva boda u Rijeci, ali i sa jednim moramo biti zadovoljni. Dobro je da se kontinuitet bez poraza i dalje nastavlja.

Ne mogu pisati o nečemu što nisam vidio, a ne bi ni bilo fer prema onima koji su išli u Rijeku, stoga se vraćam još na tekmu od subote.

Nastavili smo pobjednički niz, ali smo imali jedno 20-ak minuta ‘praznog hoda’ što nas je na kraju moglo i koštati.

Možda su malo umor, malo težak teren ili nespretne izmjene dovele do nesvjesnog povlačenja, ali ni tada protivnik, osim što je nešto više imao loptu u nogama, nije ništa konkretno napravio.

No sve je to normalno i ne treba biti zabrinut jer nema te ekipe na svijetu koja može odigrati baš sve besprijekorno.

Najvjerniji sa istoka ponovno sjajni, od navijanja, pjevanja, zastava, pa i poneke baklje koje ja uvijek volim vidjeti na tribini, iako se to smatra zabranjenim artiklima.

To je nešto što stvara poseban ugođaj i uz normalno i kontrolirano korištenje, mislim da nikom ne bi trebalo smetati.

Naprotiv!

I na kraju moram spomenuti prekrasan završetak, kada su igrači išli pozdraviti navijače sa istočne tribine te ih na sveopće iznenađenje gađali grudvama snijega koji je bio pored terena a ovi uzvraćali sa ono malo što je ostalo na tribini.

Eto, uvijek nešto zaboravim, ali stvarno sve pohvale ljudima na čelu sa oružarom gospodinom Miletom koji su odlično pripremili, ionako najbolji, travnjak u zemlji.

Moram završavati, jer ovih mojih ‘još samo’ nikad kraja.

Pa da ne bude ‘još samo’, evo jedan PS: Ženturače, samo da znate da vas pratim i da mi nije promaklo kako vašeg transparenta nije bilo! ;)