Vinkovci - Došao je i taj dan. Ne mogu reći konačno, jer mi se to nimalo ne sviđa, ali moralo se jednom dogoditi.

Cibalia je izgubila. Devetnaestu utakmicu u nizu nepobjedivosti. Taman tu koja je falila za rekord u povijesti naše lige.

Ali ti rekordi su nevažni. Puno više boli poraz. Takav poraz. Poraz od jedne više nego prosječne momčadi ‘velikog’ imena za naše prilike.

Kada smo poveli, bio sam uvjeren da ne možemo izgubiti, jer nisam vidio kako bi nam oni mogli zabiti. A zabili su. I to dva. Bez ijedne smišljene i ozbiljne akcije. Sve je to izgledalo jadno i na silu.

Moram reći da ne shvaćam izmjene koje je naš trener napravio. Bez veznog reda je zaista teško napraviti kontru. Osim toga, znakovita je i njegova izjava nakon utakmice kako ima problema u klubu.

Po gradu kruže razne priče, koje nastojim ne slušati, te se iskreno nadam kako one i službene izjave nemaju veze jedne s drugima. Iako sam nepopravljivi optimist, i uvjeren da će Cibalia zaista jednom biti prvak, u ovom trenutku mislim kako nam je za Europu ‘sad ili nikad’!

Teško će se skoro poklopiti sve ovo što nam se poklopilo ove sezone. Imali smo i odličnih partija, ali se mora priznati da nas je htjela i sreća, koja naravno uvijek prati hrabre.

I sad se opet vraćam na tekmu sa Istrom. Zaista se pokazuje kako sam bio u pravu i kako nam je to stvarno bila najbitnija utakmica u ovoj fazi natjecanja.

I još nešto, nikako se ne mogu oteti dojmu da nam je ‘dolje južno’ opet nedostajalo one pozitivne bahatosti i prepotentnosti kada u goste dolazi druga ekipa lige koja nije izgubila osamnaest utakmica i prema kojoj svatko mora imati respekt.

Ne mogu ne spomenuti i pretjerano kontroliranje i pregledavanje naših navijača (skidanje do gole kože), dok se s druge strane dopuštalo sve i svašta. Ne želim hvaliti ‘našu’ policiju, ali treba reći da bih zaista bio sretan kada bi mi imali i upola takav tretman na drugim stadionima, kakav imaju navijačke skupine koje pohode Vinkovce.

A danas je ogled sa Šibenikom koji bi nas mogao riješiti jednog direktnog konkurenta. Naravno, ta utakmica nikako nije derbi kola, i nacionalna je televizija ne prenosi u direktnom prijenosu jer bez veze je kad igraju drugi i treći u izravnoj borbi za Euro ligu. Puno je važnija tekma koja ništa ne rješava, ali u njoj igra naš ‘najveći’ klub iz prijestolnice nam naše!

***

I pogriješili su kao i uvijek. Bila je ovo utakmica svih utakmica. Prava ljepotica o kojoj je teško bilo što napisati, a da to bude vjerno preneseno. To se može samo doživjeti i osjetiti uživo.

Naravno, to mogu samo oni koji vole Cibaliju više od ičeg na svijetu. Oni koji sve pobjede i poraze doživljavaju osobno. Svima ostalima je to neshvatljivo, a ja se često puta uhvatim u razmišljanju kako nisu svjesni koliko je to dobar osjećaj kada pobijediš u 94. minuti. Osjećaj koji se može malo s čim mjeriti. A upravo se to dogodilo.

I sam sam završio na ogradi sa igračima, usput izgubio i kapu, i mobitel, i fotoaparat. Sva sreća, našao sam sve u skoro istom stanju. A počelo je sasvim drugačije i ništa nije nagovještavalo ovakav rasplet.

Lomili smo Šibenik cijelo prvo poluvrijeme, ali nismo pozabijali, osim jednog gola iz penala. I onda, kako to obično i biva, kazna. Bez prave prilike, dva gola gostiju, iz dva udarca na naš gol. Do tada bukvalno nisu prelazili centar.

Povratak igrača na teren uz gromoglasno navijanje cijelog stadiona. Kao na nekim najpoznatijim stadionima svijeta. I opet sve po starom, napadamo, lomimo ih, nema ih nigdje i ipak nagrada. Sasvim zasluženo.

Okrenuli smo rezultat, kontrolirali igru i onda opet ‘zatvaranje’ utakmice od strane trenera, zaista ne znam iz kojeg razloga. Šibenik je bio potpuno bezopasan i uz malo sreće trebali su biti potučeni do nogu. Ali ipak u zadnjoj minuti izjednačavaju, a mi svi ludimo i gotovo ne možemo vjerovati. I onda onaj događaj koji sam već opisao.

Sveopća euforija! Moram pohvaliti moje na ‘zapadu’ jer su uz, već ‘standardni istok’, bili fenomenalni i cijelo vrijeme navijali. Volim to kad se ‘zapad’ zapali, jer to je pravi znak da se događa nešto jako važno, obzirom da je tu struktura navijača jako raznolika.

Samo mali prigovor na poneki zvižduk koji se čuo kada je naš napadač izlazio s terna prilikom zamjene, jer smatram kako je to jako nepravedno. Dečko se borio i ostavio srce na terenu, ali ne ide svaki dan sve od noge ni najvećim igračima svijeta.

Oni koji dolaze na tekme, nas nekoliko tisuća, zaista dišu s klubom, ali pozivam još jednom sve sugrađane i one kojima je Cibalia na srcu da dođu na najljepši stadion na svijetu, jer sad nemaju nikakvo opravdanje za svoj nedolazak.

Halooo, ljudi, borimo se za Euro ligu!

Svi skupa stvaramo povijest!

Bit će vam krivo kasnije kada se jednog dana bude prepričavalo, a vi niste bili dio svega.

A možete biti!