Vinkovci - Prošla priča se zvala ‘Od tuge do euforije’, i baš  mi je frendica rekla kako sam mogao iskoristiti i navijačku pjesmu koja odjekuje tribinama našeg stadiona, čiji je stih ‘Tugu zamijenila je sreća’. 

Evo, sad sam je poslušao, jer bi se obje priče mogle jednako zvati.
Samo su različiti akteri.

Izgubili smo u Karlovcu. Šteta. No, nismo ni zaslužili pobjedu, jer praktično nismo ni opucali na gol protivnika. Možda nismo morali ni izgubiti jer ni oni nisu briljirali.

To je bila jedna od onih utakmica kad sve ulazi - tako bar kažu oni koji su bili, a otprilike se sve poklapa i s TV izvješćem. Opet jedan penal protiv nas koji nema veze s mozgom, ali što da radimo, valjda tako mora biti.

Nema veze, borimo se mi dobro. Sami protiv svih!

Možda je i najvrijednije od svega spomenuti kako se nastavila turneja ‘Lijepom našom’ i kako su navijači iz Vinkovaca opet napravili domišljatu koreografiju s natpisom: ‘Ovo su naše četiri rijeke nepresušne ljubavi’, uz koji su bile istaknute i četiri zastave: hrvatska, vinkovačka, “Cibalijina” i navijačka. Autori su obratili pažnju na svaki detalj, tako da je svaka od zastava imala i simbol koji označava rijeku.

Svaka čast!

U sportu, a posebno nogometu, porazi se moraju preboljeti što je prije moguće i okrenuti se novim izazovima. A nama je dolazio ‘najveći’, barem na papiru, u našoj ligi. Dok se taktika pripremala u stručnom stožeru našeg kluba, pripremala se i u Dugoj ulici 56. I kasnije se pokazalo, da su obje sjajno pripremljene. Organiziran je posjet podrške igračima na treningu, gdje se pjevalo, skandiralo i bodrilo svoje ljubimce. Automobilski karusel je obilazio grad i okolicu uz trube, zastave i navijanje. Kolodvor kvart je organizirao dan prije veliko druženje u svojoj kvartovskoj bazi za sve ostale ekipe, uz klopu i cugu.

Sve je bilo spremno za veliki događaj koji je slijedio! Večer je bila prekrasna, teren travnat, gledatelja 10-ak tisuća. Tako bi otprilike počinjalo novinarsko izvješće. Sama atmosfera na stadionu izvrsna, onako, pozitivno naelektrizirana.

I opet spektakularni početak. Jedna od najljepših koreografija ikad napravljenih na istoku uz poruku: ‘Hoćemo pobjedu’!
Nekako se osjećalo u zraku kako je došlo vrijeme da konačno pokažemo svima gdje nam je oduvijek i mjesto, te pobijedimo i prvog na tablici.

Na samom terenu se sve odvijalo onako kako nam odgovara. Protivnik je bukvalno imao jednu jedinu šansu, a mi smo ih promašili nekoliko. Ipak, što je puno važnije, dvije smo i realizirali. Bilo je to sveopće veselje, erupcija oduševljenja kakva davno nije viđena kod nas. Naš ‘najveći’ klub iz prijestolnice nam naše je još dobro i prošao. Iako su potučeni do nogu,  malo je nedostajalo da budu i dotučeni. No, nitko ne žali za propuštenim, jer i već ovako je osjećaj sjajan.

Moram skinuti kapu do zemlje navijanju. Činilo mi se da nikad nije bilo tako žestoko. Možda me ponijela atmosfera pa mi se samo učinilo, ali zaista je bilo sjajno. Prije svega kapa do zemlje, istočnoj tribini, gdje je orilo i grmilo cijelo vrijeme bez prestanka, a zatim i mojima na zapadu, jer su isto tako cijelo vrijeme pratili navijanje. Ali, najbitnije su napravili naši igrači na travnjaku, koji se cijelu ovu sezonu bore kao lavovi protiv protivnika na terenu, ali i onih puno opasnijih van terena. Sami protiv svih!