Vinkovci - Subota popodne, ja na trosjedu, sjemenke kupljene na stadionu, upaljen radio, teletext na stranici 525, pored mene telefon i izravna veza sa Čakovcem.

Povremeno prebacujem i na stranice raznih kladionica, jer one ranije objave promjene rezultata, da se ne bi dogodilo da to ne saznam istog trenutka.

Tako to valjda rade oni koji jako vole Cibaliju, a ne mogu ići na baš sva gostovanja, iz raznih razloga. A opravdanja ne bi trebalo biti, jer bi se uvijek moglo nešto smisliti, ali, eto, valjda godine donose potrebu za komocijom.

Odlazim u WC, ali nosim sa sobom mobitel, kako se baš tada ne bi nešto dogodilo. I kako to obično biva, baš tada zazvoni spomenuti, a frend mi javi da vodimo 1:0. Naravno skačem, urlam, pršće na sve strane.       

Ali ne... ako ste pomislili... mislim... nego voda, jer sam taman prao ruke. I drugi gol mi je dojavljen telefonom, jer pored svih priprema, baš sam tada ožednio. I opet je špricalo – mineralna po cijeloj kuhinji. E kad je završilo, onda prebacivanje teletexta na stranicu 526 i pomno kalkuliranje tablice. Bodovi, golovi, primljeni, međusobni skorovi i konačno definitivno utvrđivanje kako smo i teoretski i praktično u Europi.

Lagano ustajanje, uzimanje, skrivenih u ladici, petardi i upaljača i odlazak na balkon. Sjedio sam na balkonu, uživao i bacao petarde kao zadnji klinac. I baš sam se dobro osjećao! Uopće me nije zanimalo što će tko misliti, jer dogodilo se nešto o čemu svaki navijač u Vinkovcima sanja čitav život. Ali o svemu tome nakon zadnjeg kola, kada budemo radili analizu cijele sezone.

Kasnije, u direktnom prijenosu one tragično-komične utakmice naša dva ‘najveća’ kluba, iznenadio me komentator koji nam nikad nije bio naklonjen, kada je rekao kako su Cibalia i Vinkovci jedino što nam se lijepo u HNL-u ove sezone dogodilo. Ali, nije on to ni sad govorio zato što nas voli, nego kako bi još više naglasio nemoć i jad našeg ‘najvećeg’ kluba. U biti je to više bila kritika njima, nego pohvala nama, ali opet godi.

A Ciba je odigrala majstorsko-rutinerski u Čakovcu. Besprijekorna obrana i iz četiri prilike dva gola. Kako je to svojevremeno sjajno rekao jedan od najvećih trenera svih vremena, Marcelo Lippi, razlika između velikih i malih klubova je u tome što veliki pobjeđuju i onda kada ne igraju najbolje.

A i navijači privode kraju svoju turneju ‘Lijepom našom’ i svaka im čast jer su sjajno ‘odigrali’ svaku epizodu. Dva dana uživanja, a onda mi je strašno pokvario raspoloženje izbornik naše nacionalne selekcije objavom koga je pozvao u reprezentaciju.  

Do sada sam zaista birao riječi kada sam pisao o njemu i nisam htio javno reći kako ga nikada nisam cijenio kao trenera (dok je bio igrač, svaka čast) i kako smatram da je za sve naše neuspjehe on jedini i isključivi krivac i kako je, da je imalo moralan, morao dati ostavku, jer ako ovakav neuspjeh nije razlog za ostavku, onda ne znam što je. Ali nakon ovoga ne mogu ne reći da je, najblaže rečeno, bezobrazan pozvavši u reprezentaciju igrače koje je pozvao, uz dužno poštovanje njima, jer zaista nemam ništa  protiv njih.

U svojim pričama rijetko spominjem imena, ali sad ću napraviti iznimku i reći kako ne mogu shvatiti kako Nino Parmaković nema mjesta u repki. Čovjek je bio zapovjednik najbolje obrane lige, odigrao je besprijekornu sezonu bez ijedne jedine greške, izuzetan je čovjek i apsolutno je zaslužio nacionalni dres. Njega sam spomenuo zato što igra na poziciji igrača koji su pozvani, ali ima u Cibaliji još onih koji su zaslužili poziv.

Pomislim kako je za izbornika naša liga totalno nebitna, jer je očito puno važnije odakle si, a ne kakav si.

Zadnju tekmu ove sezone pred svojim gledateljima Cibalia je odigrala sjajno i pokazala svu svoju moć, dokazujući po ‘ko zna koji puta kako je nama zaista mjesto tamo gdje smo sada. Stvarno smo izgledali moćno i protivnik je sa pet komada u mreži odlično prošao, jer ni dvoznamenkasti rezultat ne bi bio čudan, obzirom na sve prilike koje smo imali.

U poluvremenu, pozdrav ‘limačima’ koji su najbolji u Hrvatskoj i koji su osvojili zlatnu medalju, pokorivši sve ostale klubove, uz skandiranje ‘Šampioni’. Veliki je to ulog u budućnost kluba i ne bi trebalo biti ‘zime’ za Cibaliju!

Fantastičan završetak jedne sezone za pamćenje. Na žalost, ova ekipa i ovi rezultati su zaslužili puno veću posjetu gledatelja, ali i o tome više u završnoj Priči sa zapadne strane. Uglavnom, oni najvjerniji koji dolaze i na one ‘najveće’, ali i ‘najmanje’, i sad su bili tu i napravili odličnu atmosferu. Zapad opet raspoložen i uvijek zna pozdraviti svaki trud. Na istoku zastave, transparenti na dva štapa, navijanje i poruka: ‘Baklja nije metak’.

Osobno sam se već nekoliko puta izjasnio što mislim o bakljama. Volim ih vidjeti na tribini i mislim da uz kontrolirano korištenje samo mogu uljepšati događaj. A nasilje uvijek osuđujem u bilo kojem obliku i bilo gdje. Ali mislim da je to normalno i da tako svi razmišljaju. Sve je završilo jednim velikim ‘HVALA’ sa istoka uz ovacije jednoj sjajnoj generaciji koja će još puno toga napraviti, samo ako se zadrži na okupu.

Poslije svega, fešta u organizaciji ekipe iz Novog Sela, ali i o tome u idućoj priči.

Još samo poziv svima kojima je Cibalia na srcu, da svi zajedno budemo u Osijeku u zadnjoj epizodi ‘Lijepom našom’, jer uskoro će početi i nova serija ‘Ne baš tako lijepom Europom’!