Vinkovci - Nebrojeno puta sam ponedjeljkom prelazio novi most na Bosutu, baš kao i jučer, i redovito primjećivao pecaroše kako sjede pored vode, već oko pola 7 ujutro, gledaju u plovak i čekaju da riba zagrize.

I svaki puta mi je prolazilo kroz glavu kako je njima predivno, kako sve svoje probleme ostave negdje daleko od sebe i baš ih briga za sve. I baš ih briga što je Cibalia izgubila. I briga ih što mi ‘zagriženici’ ni drugi, ni treći, ni još puno dana ne možemo doći k sebi i oporaviti se od ‘glupih’ poraza.

I često puta sam im zavidio.

Previše često!

Ali ne i jučer!

Ne i ovaj ponedjeljak!

Jučer sam prelazio most uzdignute glave s potpuno drugačijim mislima. Razmišljao sam o tome koliko su oni, zapravo, uskraćeni jer nikada neće osjetiti ono što se u meni događa kada Cibalia zabije gol!

Taj osjećaj se ne može ničim opisati, ni sa čim mjeriti i teško se može shvatiti! Ali kad ga osjetiš, onda znaš o čemu pričam!

Kad mi je palo na pamet, kako bi me oni, vjerojatno, uvjeravali da nema ništa ljepše od toga kad riba trza.., samo sam se, sam u autu, poluglasno nasmijao. Ako me netko vidio u prolazu, mogao je svašta pomisliti. Ali baš me briga! 

Cibalia je pobijedila! Ma šta pobijedila.. razbila je Varteksa i to ‘u svim elementima nogometne igre’! (još jedna od omiljenih fraza nogometnih komntatora)

Cibalia je ponovno odigrala sjajnu utakmicu s tim da je ovoga puta i realizacija bila solidna.

Možda malo ružno zvuči da je kod 4:0 realizacija bila ‘solidna’, ali rezulatat je zaista mogao biti i dvocifren.

Više nema slučajnosti. Cibalia zaista igra jedan od najljepših nogometa u HNL-u i mjesto joj je zaista u samom vrhu.

Još kad bi nešto učinili da ‘gostujuće’ utakmice ne izgubimo već kod Kunjevaca, ni Europa nam ne bi bila daleko!

Ups! Obećao sam jednoj frendici da će ovaj članak biti čista idila, jer me kritizirala kako mi u onom prošlom uopće nije trebao onaj ‘ps’ i da ne kritiziram, nego uživam jer zaista trenutno za to svaki navijač Cibalije ima debelog razloga!

I ima pravo! Toliko smo ovo dugo čekali da sad stvarno nema mjesta kritikama, iako bih ja mogao.. jer uvijek može bolje, ali zaista sada trebamo uživati, jer smo to stvarno, nakon svega, zaslužili.

Stoga, kapa do zemlje dečki! A ja to mogu i bukvalno, jer stalno nosim kapu.

U duhu ovog članka, jedna vesela ilustracija Dubravka Matakovića!