Vinkovci - Zadovoljni smo bodom kod kuće!?

Trebali bi biti. I bili bi svake druge godine, osim ove.

Isto ovako sam počeo i prošlu kolumnu, i gotovo bih ju mogao prepisati, jer je sve, što se tiče rezultata, identično.

I opet se ne mogu oteti dojmu da smo trebali pobijediti.   

Ne bih ulazio u taktike, planove i ostalo, ali zaista ne mogu shvatiti zašto smo ušli preoprezno (najblaže rečeno) u utakmicu protiv kluba od kojeg je ostalo samo ime.

Bar u ovoj sezoni dosada. Znam ja da će on uvijek ostati jedan od ‘dva velika’ u našoj ligi, ali zar se uvijek protiv tih ‘velikih’ mora tako igrati.

Ne bih se želio ponavljati, ali jednostavno se to samo nameće.

Opet mislim da nam je falilo više hrabrosti, odlučnosti i samopouzdanja.

Onaj hrabri stav; mi smo trenutno bolji, igramo dobro i možemo pobijediti svakoga u HNL-u.   

I opet se ne može prigovoriti igri i borbi, ali može realizaciji.

Ovo više stvarno nije slučajno. Cibalia igra, stvara prilike i debelo promašuje.

I ovaj dio sam uzeo iz prošle kolumne, ali jednostavno, nemam drugih riječi a priča se, na žalost, ponavlja.

Ali neka ovaj dio ostane vodstvu i struci na brigu, a ja se samo nadam da nećemo ovakvim taktičkim potezima potonuti i vratiti se tamo gdje smo zadnjih godina stalno obitavali..  

Jer ako sam nemaš povjerenje u sebe, protivnik to obično iskoristi.

A mi smo samo imali sreće što se to nije dogodilo i da taj ‘jedan od dva velika’, ni kriv ni dužan, ne pobijedi na kraju. Malo je falilo.

Jako me razveselio prepun stadion, iako mi se uvijek pomiješaju osjećaji u takvim prilikama, jer kad vidim te ‘vikend navijače’, žao mi je što ih nema na svim utakmicama.

Sve je počelo tužno. Minuta šutnje za tragično preminulog golmana Cibalije Tomislava Valentića. A tugu je još više pojačala velika slika nesretnog golmana razvijena na istoku.

Onda predivna koreografija Ultrasa na istočnoj tribini. Bez riječi i bez daha!

Ponovno nas iznenađuju i definitivno se svrstavaju među najbolje navijačke skupine u RH.

Prošle sezone su imali sigurno najbolje koreografije u našoj zemlji, a i ove idu istim putem.

Mogu se zaista postidjeti sve one najveće skupine koje su prilično dobro financirane i učiti u Vinkovcima kako se to radi.

Nekako me opet sve podsjeća na ono vrijeme kada smo se vraćali u prvu ligu, (nismo nikad niti trebali ispasti, ali to je već neka druga priča) kada je bila prava euforija u gradu na Bosutu i kada je ‘istočna tribina’ stvarala navijačku povijest.  

I kada smo opijeni nastavili gledati tekmu, istok je nastavio; zastave, strobovi i vrlo znakovit transparent; ‘hajduk i dinamo dva su kluba bratska, zbog njih pati liga Hrvatska INAT SLAVONSKI'

Nakon ovoga se nema što komentirati jer je sve kristalno jasno i, na žalost, istinito.

Još mi je jedna stvar oko navijača bila jako znakovita, a to je da su navijači protivničkog kluba unijeli dosta pirotehnike i to kasnije bacali u teren pa čak i zapalili mrežu južnog gola, što se s naše strane, naravno, nije dogodilo.

Pitam se kako to da je policiji i zaštitarima toliko toga ‘prošlo’, osim ako ni tu nemaju svi isti tretman.

Ili je to možda zato što je zaštitarska tvrtka bila sponzor tekme, pa je malo ‘častila’ goste!

Kako je ovo ipak priča sa zapadne strane, s njom ću i završiti.

Oduševila me ekipa iz Novog Sela koja je na ‘zapadu’ razvila Cibalijine zastave i to točno na onom mjestu gdje su nekada bili oni najvjerniji! Budi se i ‘zapad’!

Na kraju se provlačila teza kako bi svi trebali ipak biti zadovoljni.

Ja nisam!

Namjerno neću staviti fotke koreografije i ostaloga, jer to ostavljam za neku bolju priliku. I brojne zastave su prekrasno izgledale na prepunoj istočnoj tribini.